Posljednjih godina veliki se napori ulažu u istraživanja i obnovu šibenskog fortifikacijskog sustava koji uz tri kopnene tvrđave, sv. Mihovila, Barone i sv. Ivan te tvrđavu sv. Nikole na otoku Ljuljevcu, čine i zidine oko same gradske jezgre. Uz sredstva iz europskih fondova i sredstva Ministarstva kulture RH, projekti se financiraju i ulaganjima Grada Šibenika, a osnivanje javne ustanove Tvrđava kulture, u sklopu revitalizacije sv. Mihovila, nekadašnjeg srednjovjekovnog kaštela, uvelike je zaslužno za danas prepoznatljiv identitet šibenske graditeljske baštine. Ciljevi Tvrđave kulture su prije svega podizanje svijesti o potrebi očuvanju i vrednovanja spomeničkog i kulturnog nasljeđa, kao i planiranje, osmišljavanje i provođenje kulturnih aktivnosti kojima se žele dodatno razviti pozitivni potencijali Šibenika i okolnog područja. Uz to, kada je riječ o obnovama građevina, nastoji se voditi računa o važnosti zadržavanja ravnoteže između naslijeđenog i novog i čuvanju identiteta grada, duha prostora i mjesta, jer u konačnici je podizanje i osiguravanje kvalitete života lokalnog stanovništva ono što čini preduvjet za uspješan, koristan i održiv turistički i gospodarski razvoj.
Uvažavajući razmišljanja stručnjaka, Grad Šibenik je 2018. godine, prije pokretanja izrade projektne dokumentacije za obnovu dijela gradskih zidina ispod tvrđave sv. Mihovila, financirao konzervatorsko-restauratorska istraživanja dvostrukog bedema i izradu elaborata. Za taj prostor već je ranije izrađeno nekoliko varijantnih idejnih rješenja ostvarivanja komunikacije prema tvrđavi, no izostala su sustavna istraživanja i valorizacija bez čega nije bilo moguće odrediti okvire prezentacije i budućeg korištenja.
Slika 1. Dvostruki bedem, Šibenik – pogled iz zraka
Dvostruki bedem u Šibeniku jedinstveni je fortifikacijski element mletačkog utvrdnog graditeljstva na našoj obali. To je prolaz između dva visoka kamena zida, izgrađen od tvrđave sv. Mihovila do morske obale početkom 20. stoljeća. Naime, kada je Mletačka Republika preuzela vlast u gradu 1412. godine, svoju je posadu smjestila u postojeći kaštel te krenula s njegovom obnovom i dogradnjom. S obzirom da je u Šibeniku opiranje novoj upravi bilo izrazito jako, Mlečani su u svrhu osiguravanja izravnog pristupa između kaštela i mora izgradili siguran prolaz. Njegova je gradnja dovršena između 1423. i 1425. godine.
Slika 2. Martin Kolunić Rota, Šibenik, oko 1570. (strelicom označen položaj dvostrukog bedema)
U pisanim dokumentima iz 1417. i 1421. godine mletački je dužd Mocenigo naveo ulogu prolaza. On je trebao poslužiti ukoliko bi došlo do opsade kaštela od strane pobunjenih Šibenčana da se kroz njega dopremi pojačanje mletačkoj posadi, ili pak za bijeg do morske obale gdje se vojska može ukrcati na brodove. U oba slučaja prolaz je služio za spas ili pomoć u cilju pružanja sigurnosti. Zato je, sve do 1797. godine i pada Mletačke republike, prolaz imao naziv strada del soccorso, „put spasa“.
Slika 3. G. Juster, plan Šibenika, 1708. godina (strelicom označen položaj dvostrukog bedema)
Gubitkom važnosti obrambene uloge zidina i širenjem grada van ograđenih gabarita, uz zidove dvostrukog bedema, ali i unutar prolaza, s vremenom se podižu druge građevine. Sa sjeverne stane naknadno je formirano stubište prema tvrđavi sv. Mihovila i izgrađene su obiteljske kuće. Na južnoj strani, nakon što je jedno vrijeme stari samostanski sklop sv. Katarine funkcionirao kao austrijska vojarna, a sama crkvica kao zatvor, formiran je stambeni objekt što je rezultiralo brojnim pregradnjama i prilagodbama, uključujući i otvaranje novih otvora u nekadašnjem gradskom zidu, odnosno prema unutrašnjem prostoru dvostrukog bedema.
4. Dvostruki bedem, Šibenik – zapadno pročelje 1966. godine
Šibenski put spasa od velike je vrijednosti za povijest fortifikacija i arhitekture općenito u Dalmaciji, za hrvatsku graditeljsku baštinu te sigurno u širom kontekstu i za povijesti fortifikacija Mletačke Republike. Iako njegov spomen nalazimo u renesansnoj traktatistici, a u vojno-graditeljskoj praksi taj fortifikacijski element smatran je neophodnim elementom plana svake vojne utvrde, do danas ih nije mnogo sačuvano niti u tragovima. To je bio dio vojne arhitekture, posljednja točka u obrani tvrđave i njene posade, i doprinosio je maksimalnoj obrambenoj učinkovitosti i pružao dodatnu sigurnost posadi prilikom ratnih razdoblja. Upravo zbog povijesnih i graditeljskih posebnosti, ali i činjenice da je šibenski dvostruki bedem, „put spasa“, do danas ostao prepoznatljiv unutar fortifikacijskog sustava grada, nužno ga je kao takvog predočiti javnosti i potruditi se očuvati njegove povijesne oblikovne karakteristike.
5. Pogled na staru gradsku jezgru Šibenika (tvrđavu sv. Mihovila i dvostruki bedem) sa sjevera
Temeljem rezultata provedenih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja koja su uključila arhivska i povijesna te povijesnoumjetnička istraživanja, analizu i pregled stanja kamene građe i klesanih elemenata, arheološka istraživanja i utvrđivanje promjena oblikovanja pojedinih struktura, valorizirana je uloga dvostrukog bedema u odnosu na nekadašnji fortifikacijski sustav Šibenika i njegovu današnju ulogu u urbanističkoj strukturi povijesne cjeline, te je donesen prijedlog prezentacije zajedno s konzervatorskim smjernice za obnovu.[1] U osnovi, traži se zadržavanje i konzerviranje zatečenog stanja s obzirom na posebnosti i važnost tog fortifikacijskog elementa. Osim toga, potrebno je izvesti određene radove u svrhu poboljšanja stanja građe i pojedinih oblikovnih elemenata te nužno uklanjanje degradirajućih dijelova koji su rezultat i recentnih obnova. Prostor i elemente izvornog oblikovanja, s obzirom na rezultate provedenih istraživanja, valjalo bi prezentirati na način da se poštuje povijesna slojevitost, kao i slojevitost ostalih urbanih sadržaja, neposredno uz njega vezanih. Budući projekti trebaju kao polaznu točku definirati isticanje i čuvanje zatečenih vrijednosti cijele fortifikacijske strukture, a pristup unutrašnjem prostoru bedema treba omogućiti široj javnosti. Uređenjem dvostrukog bedema i stavljanjem u funkciju uspostavila bi se ne samo nekadašnja izvorna komunikacija od tvrđave sv. Mihovila do morske obale, već i ona kasnija, između grada i predgrađa čime bi se dodatno revitalizirali dijelovi okolnog gradskog tkiva. Prolazom bi se mogli koristiti ne samo njegovi posjetitelji, već bi služio i lokalnom stanovništvu kroz cijelu godinu čime se pridonosi očuvanju njegove fizičke cjelovitosti, ali i svijesti o njegovoj posebnosti. Dvostruki bedem dokaz je šibenskog otpora mletačkoj vlasti početkom 15. stoljeća, i rijedak sačuvani primjer takvog fortifikacijskog elementa na području nekadašnje Terraferme.
[1] Šibenik, Dvostruki bedem (gradske zidine u Docu), Elaborat konzervatorsko restauratorskih istraživanja, Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb, 2018.
